Danas su muški i ženski satovi dio mode

Bavim se poslom urara već 40 godina i ono što vidim jest da danas ima ljudi, ali rijetko, koji žele skup sat, Omegu od 1700 do 2000 eura. U posljednjih 10-15 godina, pojavilo se puno jeftinijih, kvarcnih satova. Tržište su preplavili muški i ženski satovi raznih modnih brendova, a kvaliteta im je vrlo upitna.

Danas su muški i ženski satovi dio mode

Čovjek želi imati lijep sat na ruci, da mu se slaže u remen, uz odijelo, da ga ima za neku svečanost, i to sa sljedećim karakteristikama: da je dijametar sata oko 45-46 mm, ili 50 mm, a unutra je neki mali Miyota mehanizam. Danas ima mnogo takvih satova jer su muški i ženski satovi postali modni dodatak. Ranije je čovjek imao jedan sat, nosio ga 30 god, i čuvao ga. Ako mu slučajno padne, on dođe sav isprepadan u moju radionicu, joj majstore, ispao mi je sat, ili udario sam ga. Tad nije bilo problema jer smo imali tih rezervnih dijelova, održavali smo ih. Danas jedna četveročlana obitelj možda ima i od 8-12 satova, gdje ti neki muški i ženski satovi samo stoje po kutijama, neki se nose.

Volim svoj urarski posao jer su mi muški i ženski satovi strast, ne samo posao. Nekad sam bio u fazi učenja i otac mi je bio majstor, ja sam bio u pozadini, radio sam za plaću i doprinose. To je staro zanatsko pravilo, sin je kod oca na zanatu, ali je to isto kao da je bilo tko drugi tu na zanatu. Od npr. 100 kuna, 40 kuna (ili 40%) je bilo moje, i od toga sam plaćao poreze i doprinose. Tad mi je to bilo dovoljno jer sam bio mlad, a tako se trudim da odgojim i svog sina. Tad nisam imao pretjeran uvid u poslovanje i prihode. Danas su ti prihodi u redu, ne žalim se. Da je veća platežna moć kod nas, bilo bi svakako bolje jer bi se muški i ženski satovi još bolje prodavali. Sad radimo, usavršavamo se, pokušavam da unesem novine kako u zanatski tako i u prodajni dio posla.…

Naši komentari kad su muški i ženski satovi u pitanju pomažu mnogima

U radnji moga oca urara službeno se nikad nisu prodavali Darwil muški i ženski satovi, ali  smo imali servis Darwil satova. 90-tih i 2000-tih godina je bila era kvarcnih satova, pa smo prodavali dosta Swatch-ova, Doxe i drugih satova srednje vrijednosti. 

U odnosu na tadašnji period kupovine i nabavke dijelova, sad imate Internet, košaricu, logirate se, upišete šta vam treba i ta narudžba je poslana. Sad imate čitav spisak što treba da uradite i proceduru podmazivanja, proceduru rada, koje morate da poštujete da bi ste sredili sat – muški i ženski satovi se danas ne popravljaju lagano kao nekada. Jer je urarstvo otišlo u tom smislu da sad svi na sajmovima postavljaju nove zadatke drugima i smišljaju nove modele. Svi redizajniraju mehanizme. 

Mi opstajemo zahvaljujući internacionalnim servisima koje imamo, i to su muški i ženski satovi Ulysse Nardin, Zenith, Chopard, Cartier, Schaffhausen, Frederique Constant, Raymond Weil. Danas prodajemo i satove kao što su Movado Bold, Zenith, Victorinox, Paul Picot i Tag Heuer kao glavni brand. 

Teško tko može da radi ovaj posao, a da mu muški i ženski satovi nisu strast. Jedna vrsta ljudi su urari. Imam 1000 alata i meni je odmor kada listam po tim alatima. A druga vrsta su menadžeri, užasni ljudi koji nemaju nikakve milosti, oni mogu danas da rade sa satovima, sutra da prodaju cipele, parfeme. To su ljudi bez duha i duše. I oni su upropastili cijeli ovaj posao jer su njima muški i ženski satovi samo novac, a nama urarima su puno više od toga. 

Na netu su se ljudi više puta bunili, kažu zašto ako ja kupim jedan sat, zašto moram da ga šaljem u Švicarsku na popravku. On je moje osobno vlasništvo, mogu da radim sa njim šta hoću. Međutim Švicarci sad neće da vam daju dijelove kako bi se ti muški i ženski satovi popravljali lokalno ovdje. …