Sigurno se pitate kako sam uopće došla na ideju da odem šest mjeseci u Afriku na misiju. Pa, odluka je bila vrlo jednostavna nakon što mi je prijateljica otkrila koliko je bila ispunjena pomažući tim dragim ljudima. I moram vam reći da mi klasična naša civilizacija nije ništa posebno nedostajala, samo mi je moj aparat za kavu falio u ranojutarnje sate.
Iako ljudi misle suprotno, engleski se široko govori. Zapravo, to je službeni jezik u Keniji, Tanzaniji i Ugandi. Iako ćete mnogo češće čuti kako se svahili govori, mnogi ljudi znaju nešto engleskog. To je slučaj iz dva glavna razloga, od kojih je prvi i najveći kolonijalizam. Drugi razlog je važnost turističke privrede u ovoj regiji. I mada turizam polako raste, pošteni aparat za kavu još uvijek ne možete naći.
Nakon što smo bili pozvani da posjetimo lokalno selo, saznali smo da se u osnovnoj školi uči na svahili jeziku, a u srednjoj školi na engleskom jeziku. Bez obzira na toliko kulturoloških razlika koje školski sustav na dva jezika omogućuje dublju razinu razumijevanja.
Vrijeme je ovdje stvarno fleksibilno. Ako vam netko kaže: “Stići ćemo u 14.00 sati” to znači više kao “stići ćemo u neko vrijeme između 13.00 i 16.00 sati. Makadamski putevi, kozji prijelazi i samo sveukupni opušteni stav dovode do onoga što se od milja naziva “afričko vrijeme”. Moj aparat za kavu dobro bi mi došao ovdje gdje bih u svojoj kavi mogla uživati bez vremenskog ograničenja.
Pitajte vodiča u koje vrijeme će se nešto dogoditi i vjerojatno ćete dobiti sramežljivi osmijeh i vremenski raspon. Rasporedi su fleksibilni. Dakle, vjerojatno je najbolje samo usvojiti spori tempo i krenuti u tom toku. Ako trebate uhvatiti avionski let, samo si dajte dovoljno vremena da stignete tamo!
S obzirom da su tako fleksibilni glede vremena, za kavu uvijek ima prostora. Šteta što je moj aparat za kavu ostao kod kuće. Ako ću se vraćati tamo, aparat za kavu svakako ide sa mnom!…